Autor:
Dean Rostohar DaiShihan Bujinkan Ninjutsu
Veteran i pripadnik SJP “Alfa” 

Od kada postoje ratovi i borbe, postoji potreba za jedinicama Posebne namjene ili tzv. Specijalnim postrojbama. Takve jedinice, kako i samo ime govori koristile su se za posebne zadaće, koje nisu mogli obavljati obični vojnici. Makar su se takve jedinice u povjesti koristile u mnogim civilizacijama i državama, pravi borci i prve jedinice za posebne zadaće, bili su Ninje i pripadnici Ninja klanova. 

Tek u novije vrijeme, moderno doba, pokazala se povečana potreba za takvim jedinicama. Na primjer takve postrojbe su se počele razvijati u II svjetskom ratu, no imamo primjera još i prije. Godine 1756 za vrijeme kolonijalnih ratova u Americi bojnik Robert Rogers je osnovao rendžere, koji su koristili nova načela i taktike ratovanja u borbi protiv Francuza i Indijanaca. 

Za vrijeme II svjetskog rata organizirana je mala grupa engleskih vojaka nazvana SAS (Special Air services) koju je osnovao Poručnik David Sterling. Por. Sterling je smatrao da mala dobro organizirana i obučena grupa može nanijeti puno više štete neprijatelju koristeći posebne taktike i tehnike, ta jedinica i danas izvodi vrhunske zadaće.  

No, to su samo neke od specijalnih Vojnih postrojbi, koje su osnovane sa takvom namjerom, pa ćemo navesti još neke, koje su se u današnje vrijeme razvile u respektirajuće postrojbe: US Army Zelene beretke (posebno se pokazale za vrijeme rata u Vijetnamu), US Navy Seals, US Delta, US Rendžeri, Ruski Specnaz, Francuska Legija stranaca, Izraelski padobranci, , itd. 

U današnje vrijeme sa razvojem terorizma i kriminala se također pokazala potreba i za Policijskim Specijalnim postrojbama kao što su poznati američki SWAT timovi, engleski SAS timovi (koji su vojno-policijska postrojba), njemački GSG-9 (vojno-policijski), francuski GIGN (vojno-policijski), španjolski GEO (vojno-policijski), talijanski COMSUBIN, Ruski “Alfa”,  itd. 

Sve te Specijalne postrojbe imaju jednu zajedničku stvar, a to je specijalna i vrlo teška obuka, specijalna taktika,  specijalna oprema i specijalna oružja i oruđa. Te naravno izuzetni ljudi spremni na sve. 

No, zašto su Ninje bili prvi i najbolji Specijalci. Pokušat ćemo komparirati Ninja ratnike i današnje Specijalne postrojbe. 

Ninje Feudalnog Japana, pa do modernog doba rođeni su i trenirani u krugu obitelji i svi su bili odani tradiciji Ninjutsua. Iz sigurnosnih razloga klanovi Ninja ne žive u urbanim sredinama nego u planinama, na teško dostupnim mjestima, koja su bila poznata samo nekima. Obuka Ninja ratnika počinje od malena oko treće godine. Kroz razne tehnike kordinacije pokreta, održavanja kondicije, elastičnosti tijela, tehnika penjanja, savladavanje raznih prepreka, padova, kolutova i sl. Sa 10 godina počinju vježbati goloruku borbu, razne tehnike kretanja u svim uvjetima (horizontalno i vertikalno), vještinu sakrivanja, maskiranje, kamuflažu i prikradanje, vještinu borbe u vodi, nečujno plivanje i ronjenje i sl. 

Do svoje 20. godine mladi Ninja savladava načine upotrebe svih vrsta tadašnjeg oružja i oruđa, bacanje oštrica, trčanje brzo i na duge staze, vezivanje neprijatelja, pisanje i čitanje te upotrebu raznih šifri i kodova, načine komuniciranja, načine upotrebe prirode i preživljavanja u prirodi, vještinu tajnog kretanja. 

Nakon toga Ninja uči psihologiju i anatomiju, strategiju i taktiku borbe, razne vrste meditacija, hipnozu, vještinu upotrebe vatrenog oružja i eksploziva, etiku i folklor, medicinu, prvu pomoć i travarstvo, meterologiju i geografiju, špijunažu, prerušavanje, duhovno i umno usavršavanje i sl. 

Odabir i izbor Ninja ratnika je bio vrlo jednostavan. Ukoliko netko nije bio sposoban za takvu vrstu obuke pogibao je na nekoj od vježbi ili obuci. Dakle, Ninjutsu je vrlo iskren i jednostavan ili mozemo ili…U današnje vrijeme nisu potrebne takve drastične obuke.  

U moderne Specijalne postrojbe se odabiru osobe koje vec imaju nekog vojnog ili policijskog iskustva u drugim postrojbama. Napravi se natječaj, na kojem skupine ljudi koji su se prijavili prolaze razne testove i testiranja. Tu su uključeni testovi, izdržljivosti, snage, volje, kondicije, te testovi psihologije, testovi stručnih znanja iz raznih oblasti. Oni koji zadovolje na testovima i dobiju najbolje rezultate postaju pripadnici postrojbi. Tada započinje njihova specijalistička obuka koja se sastoji od, upoznavanja raznih vrsta oružja, oruđa i eksploziva, taktike i strategije, medicine i tehnike, psihologije, savladavanje goloruke borbe i borbe sa raznim vrstama oružja, itd. 

Baze Specijalnih postrojbi se također nalaze na usamljenim dobro čuvanim i osiguranim mjestima, u područjima koja su zabranjena, kako ih nitko ne bi ometao ili špijunirao. 

Naveo bih još jednu granu Specijalnih postrojbi, a to su jedinice i pojedinci koji vrše špijunske zadaće. U današnjim Specijalnim postrojbama postoje Odjeli koji se bave špijunažom i kontrašpijunažom. Oni se obučavaju u raznim tehnikama i taktikama špijunaže i infiltracije, kako bi dobavili što više informacija, koji se kasnije razrađuju u pojedine zadaće. U moderno doba se koristi i moderna tehnika, kao razni kopjuteri, itd. 

Ninje su također obavljali razne špijunske zadaće, kako bi dobavili što više informacija za Shoguna, koji je planirao borbu. Da bi mogli obavljati takve zadaće Ninja je morao jako dobro savladati špijunažu i kontrašpijunažu, koristeći razne tehnike i taktike, koje i danas možemo vidjeti u specijalnim postrojbama

Sada ću pokušati komparirati tehnike, taktike i oružja modernih Specijalnih jedinica i Ninja ratnika.

U Specijalnim postrojbama se podučavaju razne tehnike goloruke borbe iz nekoliko vještina i kombinacija su Ju jutsua, Aiki jutsua, Karatea ili Tae kwon doa. Međutim pripadnici takvih postrojbi (osim izuzetaka) ne uvježbavaju tehnike do majstorstva, već se tehnike podučavaju toliko koliko je potrebno da bi se netko znao obraniti ili napasti. Tehnike se uče napamet i često na sportski način. Od borbenih vještina u Specijalnim postrojbama se koriste još eventualno tehnike borbe sa nožem, kratkim štapovima i bajonetom. 

U Ninjutsu se tehnike goloruke borbe počinju učiti oko 10-te godine. Vještine goloruke borbe koje se podučavaju u Ninjutsu su provjerene stotinama godina na bojnom polju i u borbi prsa u prsa. O njima nećemo pisati, no navest ćemo da su neke od vještina iz kojih je kasnije nastao Ju jutsu (Takagi Yoshin ryu, Shindenfudo ryu, Gikan ryu), Aikijutsu (Kukishin ryu, Itto ryu, Chosui ryu) i neke škole Karatea (Koto ryu, Gyokko ryu), nastale iz vještina koja su vježbali Ninje (u zagradama). Međutim vještine koje su učili u Ninjustu podučavale su tehnike, kojima je vrlo lako ubiti i onesposobiti neprijatelja, a ono što je jako bitno uvježbavale su se do savršenstva i učile upotrebi kroz borbu instiktivno a ne napamet. Da bi izvodili takve tehnike također se učila medicina i anatomija. Uostalom Ninje su izmislile te vještine koje danas imaju neku od primjena u Specijalnim jedinicama. 

Prije svega moram napomenuti da se prvi puta upotreba eksploziva i baruta pojavila na dalekom istoku, i upotrebljavala se puno prije nego je to bilo poznato u drugim dijelovima svijeta. 

U moderno vrijeme pojavila se velika ekspanzija vatrenog oružja i oruđa. Današnje Specijalne jedinice imaju raznovrsna oružja koja koriste za obavljanje zadaća. Velika se pažnja pridaje vatrenom oružju i moći pojedinca. Sve Specijalne postrojbe koriste pištolje od vrhunskih proizvođaća, koji nude veliku vatrenu moć, efikasnost i kompaktnost (Sig sauer, Glock, S&W, H&K Mark 23/P-10, Beretta, Walther, itd). Također se koriste i razne vrste pušaka i automata za razne potrebe gdje se također gleda na veliku vatrenu moć, efikasnost i kompaknost (H&K MP 5 (i inačice), M16/M203, AK47, Colt AR15, FN FAL, Steyr AUG, UZI, FAMAS, Browning); Sniperi (Steyr Manlicher Tac.elite/69, H&K PSG-1, Remington M24, MSG 90, Barrett M99, M82A1, McMillan); Sačmarice (Benelli, Mossberg, Remington, Striker, Spas 12/15,); Strojnica (SAW (minimi), Ultimax, PKT) itd. Zatim su tu razni ručni bacači (HK 40, Zolja, Osa), ručne bombe (dimne, plinske, eksplozivne), itd. 

Ninja je svojedobno koristio mnoga oružja i oruđa koja su mu davala veliku prednost i moć u borbi. No, trebamo napomenuti da su Ninje inovatori te su sami smišljali i i pravili oružja i oruđa. 

Za borbu na daljinu Ninje su koristili Yumi Ya (Lukove i strelice), koje su bile premazane raznim vrstama otrova, kako bi bile djelotvornije. Ponekada su na njih postavljali bombe i eksplozive, da bi dobili na djelotvornosti. Bili su pravi majstori u gađanju, te su na velikim daljinama mogli pogoditi neprijatelja. Zatim je tu Fukiya (puhaljka), koja je također na velikim daljinama mogla pogoditi neprijatelja a strelice su bile premazane strašnim otrovima. Zatim su tu Shurikeni (oštrice za bacanje) koje su se također upotrebljavali na daljinama, te su također mogli biti premazani otrovima. Ninja je bio savršen majstor u Shuriken jutsu. Zatim je tu bilo oruđe za izbacivanje otrovnih tekučina, koje su mogle pogoditi neprijatelja na 30-tak metara. Sva ta oružja i oruđa su bila tiha te su se upotrebljavala umjesto današnjih prigušivača. 

Međutim, Ninje su prvi u Feudalnom Japanu počeli upotrebljavati vatrena oružja. Tanegashima, duga puška na fitilj, našla je upotrebu u Ninjutsu, te su Ninje bili veliki majstori u upotrebi tog oružja, isto tako kao i kratog pištolja Futokoro teppo. Međutim Ninje su bili majstori u inovaciji pa su puške i pištolje sakrivali u oblike mačeva i noževa, kako ne bi bili prepoznatljivi a izazivali su iznenađenje i bili efikasni na daljinu. Od drveta i metala su radili razne ručne bacače zvane Kozutsu (nešto kao bazooka) i topove zvane Ohzutsu. Također su upotrebljavali mine zvane Jirai, te eksplozivne ručne bombice zvane Torinoko. Dokuenjutsu su bile dimne bombe, koje su imale učinak današnjih suzavaca. Za zasljepljivanje u borbi su koristili dimni prah zvan Metsubushi, kojim su zasljepili napadača. 

No, Ninje su također bili majstori u borbi sa hladnim oružjem toga vremena. Mačevi, noževi, koplja, štapovi, lanci, te razne inovacije u kombinaciji našli su veliku primjenu u Ninjutsu. 

U moderno vrijeme daje se posebna pažnja opremi Specijalnih postrojbi i pojedinca, kako bi bili što više učinkoviti. Počevši od odjeće Specijalnih postrojbi možemo vidjeti veliku sličnost za odječom koje su koristile Ninje. Maskirna (zelena, bijela, crna, šarena) komotna Ninja odjeća sa puno džepova našla je primjenu i u Specijalnim postrojbama u današnje vrijeme. Kapuljače su bile zaštitni znak Ninji, te ih danas koriste specijalne postrojbe u iste svrhe. Svrha takve odjeće je bila da zamaskira i sakrije, prikrije prisutnost i sakrije identitet onoga tko je nosi. Nekada, ukoliko je Ninja bio uhvačen i nije imao izlaza, sa nožem ili šurikenima je izmasakrirao svoje lice, kako ne bi mogli otkriti kojem je klanu pripadao. U iste svrhe danas Specijalci upotrebljavaju kapuljače. Međutim takva maska izaziva i psihološki efekt na neprijatelja. 

Današnje specijalne postrojbe koriste pancirke i zaštitne prsluke, kako bi se zaštitili od projektila neprijateljske vatre. U feudalno doba Ninje su koristili zaštitni oklop od pletene metalne žice ili čvrste, lakirane i tvrde kože, kojeg bi oblačili ispod odjeće, kako bi se također zaštitili od prijektila i neprijateljskog sječiva. 

Specijalne postrojbe koriste obuću, koja im štiti noge i drži čvrsto zglobove, zbog napora koje izvode. Ninje su koristili specijalnu laganu obuću zvanu Jika Tabi sa odvojenim palčevima, koja im je štitila noge, no imala je također svrhu da prikrije hodanje i buku, te im je posebno koristila za penjanje. Na nogama i rukama su imali metalne štitnike ili štitnike od tvrde kože zvane Kyahan i Katabichi, koji su ih štitili od padova ili udaraca. 

Kada krenemo od ostale opreme koju koriste Specijalne postrojbe danas, možemo se zaustaviti na opremi za penjanje. Danas Specijalne postrojbe koriste tehnike i alpinističku opremu za penjanje. Puno prije nastanka “Free climinga”, Ninje su koristile slobodno penjanje, no imali su i posebnu opremu. Shukko i Ashiko, metalne kandže koju se koristili za penjanje i danas možemo naći u nekom obliku u opremi za penjanje, kao što su klinovi za čizme, cepini i kuke. No Ninje su tu opremu također koristili i za borbu.Ninje su daleko prije upotrebljavali i mnoge načine prelaženja preko užeta, upotrebu užeta za penjanje i spuštanje. Jedna o tehnika prelaženja preko užeta je bila i Kasha, kolotura, koju tekođer danas upotrebljavaju u specijalnim postrojbama. Nedavno sam imao prilike gledati i jednu vježbu Specijalne njemačke postrojbe GSG 9, koja je za penjanje nedavno počela upotrebljavati razne kuke, dok su Ninje to već upotrebljavali stolječima prije. 

Jedna od borbenih tehnika i taktika, koju koriste Specijalne postrojbe danas je skakanje sa padobranom, kako bi lakše (i ponekad nečujnije i nevidljivije) došli na određena mjesta. U feudalnom Japanu, Ninje su također koristili padobrane i zmajeve (koji naravno nisu bili toliko kvalitetni kao danas), kako bi se sa planine spustili na određena mjesta. Od tuda legenda da Ninje mogu letjeti. 

Američka Specijalna postrojba US Navy Sealsi, specijalizirala se za borbene tehnike i taktike u vodi, upotrebljavajući moderna dostignuća kao, ronilačku opremu (mokru i suhu), malene podmornice tipa torpedo i gumene čamce. Ninje su također bili majstori u Sui Ren, tehnikama i taktikama borbene obuke u vodi i korištenje vode. Taru ikada su bile malene drvene bačve ili Ukidaru metalni ili drveni krugovi, koje je Ninja oblačio na noge te tako prelazio preko vode. Od tuda legenda da Ninje mogu hodati po vodi. Kamaikada, splav od slame ili Mizugumo, pojas od mjehova od kože, samo su neki od načina, na koji su Ninje prelazile preko rijeka. Tsugi bune je bio drveni čamac od dijelova. Svaki član Ninja tima je nosio sa sobom svoj dio, jer ga je na taj način bilo lakše prenositi. Kada ga je trebalo koristiti, spojili su sve dijelove i koristili ga kao veliki čamac. Za ronjenje i plivanje pod vodom, Ninja je koristio bambusovu tubu zvanu Shinodake, te metalna zvona (napunjena zrakom) koja su stavljali na glavu, te su tako prelazili ispod vode. Treba napomenuti da su Ninje također znali koristiti i tehnike usporenog disanja, pa su na taj način mogli i dugo roniti. 

Mogao bih navesti još jako puno sličnosti Ninja ratnika sa današnjim Specijalnim postrojbama. Međutim kada bih želio navesti, zaključak je da su današnje Specijalne postrojbe bolje opremljenije u skladu sa današnjim dostignućima, no oni upotrebljavaju dosta tehnika i taktika, koje su izmislile i upotrabljavale Ninje još u feudalnom Japanu sukladno svojim tadašnjim dostignućima. Današnje Specijalne postrojbe se podučavaju da djeluju u dobro organiziranim skupinama, koje djeluju naučeno i izvježbano. Ninje su često akcije izvodili sami ili u malim grupama, koje su djelovale prema intuiciji, situaciji i instiktivno, prilagođavajući i improvozirajući savršenu obuku datoj situaciji. 

Međutim ima i razlika. Dok je u Specijalnim postrojbama naglasak dat na skupini koja djeluje zajednički, u Ninpou je se prilazilo individualno svakoj osobi. Ninja ratnik je posjedovao kolekciju ezoteričkih znanosti, upotrebljavajući psihiologiju, koristeći se svjesnim i nesvjesnim, prilagođavajući se okolini tražeći harmonjiu sa prirodom i prirodnim zakonima Univerzuma. U Ninpou se više pažnja posvečuje samospoznaji, podjednako razvijanju psihičkih i fizičkih potencijala, koji se mogu upotrebi na sve aspekte života a ne samo kroz borbene tehnike, dok nažalost to u Specijalnim postrojbama nema. 

Dakle, za Ninjutsu i Ninja ratnike možemo reći da su preteča svih današnjih Specijalnih postrojbi. Mnoge tehnike i taktike borbe koje su upotrebljavali Ninja ratnici, imaju svoju upotrebu i danas u Specijalnim postrojbama. Nažalost mnoge Specijalne postrojbe ne upotrebljavaju sva saznanja Ninjutsua, koja mogu jako pomoći u modernim vremenima, bilo u izvornom obliku, bilo u moderniziranom obliku. No, ostaje činjanica da su Ninja ratnici bili najuspješniji borci svih vremena. 

/Ovaj tekst je Copyright i ne smije se upotrijebiti niti jedan njegov dio bez pismenog odobrenja autora! Iz Magazina 2000./