U periodu 11-12 svibnja 2024. održan je još jedan Specwog Nož Seminar u Herleenu/Nizozemska u organizaciji Specwog učenika iz Nizozemske Jean Debetsa.

Seminar je vodio glavni instruktor Specwoga, Dean Rostohar.

Seminaru je prisustvovao određen broj ljudi iz Nizozemske, Njemačke, USA i Hrvatske. Seminaru su prisustvovali učenici Specwoga, praktičari drugih borilačkih vještina, te pripadnici vojske.

Tema seminara su bile borbene tehnike, taktike i manipulacija sa nožem i goloruka borba. Kroz različite tehnike i vježbe podučavao se rad i usavršavala biomehanika pokreta u borbi, mentalni stav, emocionalni stav i kontrola napadača u borbi. Radilo se na izoštavanju čula u borbi, te refleksni i podsvjesni odgovor na napad.

Specwog podučava niz godina u Nizozemskoj, pa su već dogovorena 3 seminara za slijedeću 2025. godinu.

U Budimpešti, Mađarska 13-14.04.2024. održan je Specwog Seminar “CQC – Bliske borbe sa vatrenim oružjem” (Close Quarter Combat), a kojeg je vodio glavni instruktor Specwoga Dean Rostohar. Seminar je organizirao Gabor Daranyi i BSD iz Budimpešte, koji već niz godina organiziraju seminare Specwoga.

CQC (Close Quarter Combat) s oružjem zapravo je kombinacija borilačkih vještina s oružjem, na ekstremno malim udaljenostima. Specwog već četvrt stoljeća podučava tehnike CQC, raznim službenim postrojbama i organizacijama, kao i zainteresiranim pojedincima, kako u Hrvatskoj tako i po svijetu.

Na seminaru su sudjelovali pripadnici vojske, policije, kao i zainteresirani civili iz Mađarske, Austrije i Hrvatske. Seminar je bio vrlo intenzivan i dinamičan. Na seminaru su se obrađivale tehnike bliske borbe na bliskoj distanci. Podučavale i uvježbavale su se tehnike obrane od prijetnje vatrenim oružjem sa više strana, na različitim distancama, tehnike oduzimanja oružja i savladavanje prijetnje, tehnike udaraca sa pištoljem, poluga sa pištoljem, bacanja sa pištoljem, gušenja sa pištoljem, itd…

Ovo je bio još jedan u nizu seminara, koje Specwog i Dean Rostohar održavaju u Mađarskoj ali i po svijetu.

Uskoro još seminara u Mađarskoj.

Dana 9/10 Ožujka 2024. u zagrebu, u Klubu Ratničkih Vještina Specwog, održao se Taktički Nož Seminar. Seminaru su prisustvovali sudionici iz cijele Hrvatske, te iz Mađarske. Seminaru je prisustvovalo 30tak sudionika.

Na seminaru su sudjelovali pripadnici Policije, HVojske, Zaštitari i zainteresirane osobe, među kojima su bili mnogi praktičari borilačkih vještina.

Nož je oruđe, ali i oružje koje se danas može svugdje nabaviti. Nažalost danas je mnogo napada nožem, ne samo u Hrvatskoj, nego po cijelom svijetu. Navedimo statistiku da je samo u mjesecu Siječnju u Njemačkoj bilo 1160 napada i ubojstava nožem. Nažalost Hrvatska ne provodi takvu statistiku kako bi se mogli dati precizni podaci, no mnogo je napada nožem, što možete vidjeti i u Crnim Kronikama, a pogotovo među imigrantima.

Specwog podučava i proučava tehnike borbe i obrane od noža već 25 godina. Glavni instruktor Specwoga, Dean Rostohar, proučava borbu s nožem skoro 50 godina. Podučavao je mnoge Specijalne postrojbe (Policije i Vojske) borbi i obrani od noža, te mnoge civilne osobe, koje su zainteresirane za preživljavanje u borbi, odnosno napadima.

Sve se više susrećemo sa napadima, kriminalom, terorizmom, pa je svaka normalna osoba zainteresirana za svoju sigurnost.

Da bi se shvatila efikasna obrana od noža, tada se također mora shvatiti i borba sa nožem. Specwog redovno održava svoje treninge i poduke.

Na ovom seminaru, je Dean Rostohar podučavao naprednije tehnike borbe s nožem. Tehnike su sadržavale drilove, te borbene tehnike i obrane od različitih kuteva i vrsta napada. Borba sa nožem je osobna i prljava, te treba što u kraćem roku savladati napadača, kako biste preživjeli.

Također se podučavao mentalni stav, koji je vrlo važan u preživljavanju.
U Specwogu borbene tehnike uvijek podučavamo sa tri aspekta, fizičkom, mentalnom i emocionalnom. Jer se i sama borba i preživljavanje uči i izvodi na sva tri aspekta. Ukoliko samo jedan aspekt nije zadovoljen, tada se možda nećete moći obraniti.
Sudionici su bili zadovoljni prikazanim i naučenim. Sada to treba uvježbavati i usavršavati.

Hvala svima koji su došli izdaleka.

U „Specwog“ Klubu Ratničkih Vještina, održan je 16.12.2023. Specwog Seminar Pištolja. Seminar je vodio Dean Rostohar, glavni instruktor Specwoga, sa drugim instruktorima Specwoga.

Seminar se održavao jedan dan, kako bi se učesnici upoznali sa tehnikama borbe sa pištoljem, koje se podučavaju u Specwogu.

Specwog podučava XII. Stupnjeva pištolja. Prvi stupanj je teorija,a ostalih četiri stupnja su manipulacija sa pištoljem. Slijedećih 5 stupnjeva su Borba sa pištoljem, dok su zadnja dva stupnja Taktika.

Ovaj Seminar je bio prilika da se sudionici seminara upoznaju sa svih X. stupnjeva pištolja, koji se podučavaju. Seminar se podučavao na način suhog treninga.

Smatramo da je suhi trening najmanje 90% učenja i vježbanja sa pištoljem. Te se nakon toga podučava na streljani.

Tehnike su uzete iz raznih stupnjeva pištolja, kako bi sudionici dobili uvid u način borbe sa pištoljem koji se podučava u Specwogu.

Seminar je bio podijeljen na pet dijelova.

Prvi dio je bio Osnova, gdje su bile uključeni mentalni, psihički, emocionalni dio borbe sa pištoljem. Sigurnosne mjere i pravila i sigurnosne radnje. Osnovne tehnike nošenja, držanja pištolja, osnovni borbeni stavovi, pravilno izvlačenje pištolja, prezentacija, pripremni stav i provjera okoline, te mijenjanje spremnika, i drugo…

Drugi dio bio je posvećen manipulaciji sa pištoljem kroz druge situacijske borbene stavove i položaje, mijenjanje strane pištolja, manipulacija u ruci, i drugo…

Treći dio bio je posvećen tehnikama kretanja sa pištoljem. Pa su se tako podučavale tehnike kretanja na razne strane sa pištoljem i manipulacija, okretanja sa pištoljem i manipulacija, i drugo…

Četvrti dio bio je posvećen tehnikama prikrivenog nošenja pištolja, manipulacije i kretanja načinom nošenja ispod odjeće, načini pravilnog i brzog izvlačenja ispod majice, ispod jakne, ispod majice i jakne, i drugo…

Peti dio je bio posvećen borbi sa pištoljem. Taj dio je bio najteži, jer je u njemu sadržavalo sve što se prije toga učilo i prikazalo na seminaru. Tako su sudionici seminara, učili i uvježbavali tehnika upotrebe udaraca (u fokuser) u borbenim tehnikama sa pištoljem. Tehnike borbe protiv napadača koji nas napada na razne načine. Tehnike borbe sa pištoljem protiv napadača sa nožem. Tehnike borbe protiv napadača sa pištoljem. Tehnike upotrebe pištolja u osiguranju VIP osobe.

Nažalost zbog opsega rada, nisu se radile sve tehnike koje su planirane, no napravljeno je 90% planiranog.

To je bio vrlo opsežan seminar i na njemu se radio samo jedan mali dio od svih stupnjeva tečaja Specwog borbe sa pištoljem. Seminar je trajao 8 sati, podijeljeno u dva dijela, što je prilično i fizički i psihički zahtjevno za sudionike seminara. 

Borbeni dio se radio na kraju seminara (namjerno), kada su sudionici seminara već bili psihički i fizički izmoreni, pa se ponosimo sudionicima, na njihovom trudu, zalaganju i vježbanju, kako su odradili ovaj Seminar. 

Imam izreku: “Lako je biti dobar borac u idealnim uvjetima, treba biti dobar borac kada je sve protiv nas (i umor, i ranjavanje, i nepogodni vremenski uvjeti, nespavanje, glad, žeđ, i sve ostalo…)!” Jer mi u Specwogu podučavamo borbu, na sva tri nivoa: mentalni/psihički, emocionalni i fizički!

Seminaru je prisustvovalo i prijavljeno 30tak sudionika (od kojih nažalost nekoliko nije moglo doći zbog službenih obaveza). Više od polovice sudonika bili su službene osobe (što mi je jako drago zbog njihove obuke i obavljanja zadaća), a ostali su bili zainteresirane osobe kojima je stalo do njihove sigurnosti. Mnogi od sudionika su bili učenici Kluba ratničkih Vještina, i Specwoga i Bujinkan Hrvatska.

Svi sudionici su bili vrlo zadovoljni pokazanim i naučenim. Također svi sudionici su na kraju seminara dobili Certifikat o sudjelovanju na Specwog seminaru pištolja.

Većina sudionika su se prvi puta susrela sa ovakvom vrstom obuke, podučavanja i vježbanja kakva se podučava u Specwogu i mnogi su zainteresirani nastaviti dalje obuku.

Zahvaljujemo svima na sudjelovanju, trudu, radu i učenju. Sada to naučeno treba dobro uvježbavati. Vidimo se ponovo na Specwog treningu, nekom tečaju ili seminaru pištolja.

Dana 25-26 Studenog 2023. u Budimpešti u organizaciji Gabora Daranyia i njegovog Kluba Ratničkih Vještina, organiziran je Specwog Seminar, kojeg je vodio Dean Rostohar.
Tema Seminara su bile napredne tehnike borbe s nožem.

Seminaru je prisustvovalo 20tak praktičara iz Mađarske i Hrvatske, a osim civila, bili su pripadnici vojske i policije.

Dean Rostohar često ima seminare u Mađarskoj koje organizira KRV kojeg vodi Daranyi, koji je učenik Specwoga.

Na seminaru su se podučavale napredne tehnike borbe s nožem u bliskoj borbi. Tehnike su se izvodile po principu akcije i reakcije, manipulacije oružja, manipulacije napadača, te korištenje cijelog tijela u borbi, a ne samo noža. Nož je u ovom slučaju samo produžetak naših tehnika. Na seminaru je Dean Rostohar, također podučavao filozofiju i psihologiju, kako borbe, tako i svjesnosti.

Sudionici seminara, trudili su se da pravilno izvedu borbene tehnike, s obzirom da o njihovom znanju i vještini ovisi njihov život. Svi sudionici su bili vrlo zadovoljni prikazanim i naučenim. Dean Rostohar već dugo podučava borbu s nožem u Mađarskoj, pa je ovo bio napredniji seminar, koji se nadograđivao na prethodne.

Dogovoreni su također i seminari za 2024. godinu.

Dana 16/17.09.2023. u Budimpešti, u organizaciji Taktičke grupe „Volk“ iz Mađarske, organiziran je Taktički CQB Seminar, kojeg je vodio Dean Rostohar, Specwog Instruktor. TG „Volk“ se bavi podučavanjem vojske, policije, security i civila, taktičke borbe.

Bit CQB podrazumijeva taktičku borbu na bliskoj distanci, unutar raznih prostora i objekata. Stoga se radilo na usavršavanju taktičkih situacija kroz male grupe i timove. Seminaru je prisustvovalo šest timova sa po četiri operativca.

Iskustvo kroz Specwog učenje, nam je pokazalo da je vrlo važno prvo odraditi suhe treninge sa kontrolom, manipulacijom i vježbanja sa oružjem, te uvježbavanja kretanja u taktici. 

Prvi dan je prošao u uvježbavanju kretanja u binomima, pa u timovima, kako bi sudionici naučili taktička kretanja i manipulacije.

Drugi dan Taktičkog Seminara Specwoga, sve što se uvježbavalo na suho praktično odrađeno u zgradama za trening u vojnom objektu. Objekat je sadržavao kretanja, kontrolu i borbu na stepenicama, hodnicima i prostorijama. Da bi razvili svjesnost, postavljene su razne prepreke, poput zvučnih efekata, svjetlosnih efekata (strobo, mrak), dimnih i eksplozivnih efekata, raznih zamki iznenađenja, probijanja vrata na razne načine, te meta (shoot, no shoot), a kasnije i sa živim osobama, talačke situacije (glumci)…

Cijeli vikend i seminar, bio je vrlo zanimljiv, poučan, te su svi sudionici mogli vidjeti teškoće na koje mogu naići u dotičnim akcijama. Ljudski život je važan.

Samo dobar trening, dobra obuka, ozbiljnost i odgovornost sudionika, mogu pomoći zaštititi živote, kako profesionalnih operatera, tako i osoba koje se štite.

Zahvaljujemo Taktičkom Centru „Volk“ Tiboru, Ištvanu & Ištvanu, na organizaciji, pomoći, trudu i zalaganju i prijateljstvu za ovakav seminar. Također zahvaljujemo svim sudionicima na sudjelovanju i trudu. Vidimo se uskoro.

Autor:
Dean Rostohar DaiShihan Bujinkan Ninjutsu
Veteran i pripadnik SJP “Alfa” 

Od kada postoje ratovi i borbe, postoji potreba za jedinicama Posebne namjene ili tzv. Specijalnim postrojbama. Takve jedinice, kako i samo ime govori koristile su se za posebne zadaće, koje nisu mogli obavljati obični vojnici. Makar su se takve jedinice u povjesti koristile u mnogim civilizacijama i državama, pravi borci i prve jedinice za posebne zadaće, bili su Ninje i pripadnici Ninja klanova. 

Zašto je to tako?

Tek u novije vrijeme, moderno doba, pokazala se povečana potreba za takvim jedinicama. Na primjer takve postrojbe su se počele razvijati u II svjetskom ratu, no imamo primjera još i prije. Godine 1756 za vrijeme kolonijalnih ratova u Americi bojnik Robert Rogers je osnovao rendžere, koji su koristili nova načela i taktike ratovanja u borbi protiv Francuza i Indijanaca. 

Za vrijeme II svjetskog rata organizirana je mala grupa engleskih vojaka nazvana SAS (Special Air services) koju je osnovao Poručnik David Sterling. Por. Sterling je smatrao da mala dobro organizirana i obučena grupa može nanijeti puno više štete neprijatelju koristeći posebne taktike i tehnike, ta jedinica i danas izvodi vrhunske zadaće.  

No, to su samo neke od specijalnih Vojnih postrojbi, koje su osnovane sa takvom namjerom, pa ćemo navesti još neke, koje su se u današnje vrijeme razvile u respektirajuće postrojbe: US Army Zelene beretke (posebno se pokazale za vrijeme rata u Vijetnamu), US Navy Seals, US Delta, US Rendžeri, Ruski Specnaz, Francuska Legija stranaca, Izraelski padobranci, , itd. 

U današnje vrijeme sa razvojem terorizma i kriminala se također pokazala potreba i za Policijskim Specijalnim postrojbama kao što su poznati američki SWAT timovi, engleski SAS timovi (koji su vojno-policijska postrojba), njemački GSG-9 (vojno-policijski), francuski GIGN (vojno-policijski), španjolski GEO (vojno-policijski), talijanski COMSUBIN, Ruski “Alfa”,  itd. 

Sve te Specijalne postrojbe imaju jednu zajedničku stvar, a to je specijalna i vrlo teška obuka, specijalna taktika,  specijalna oprema i specijalna oružja i oruđa. Te naravno izuzetni ljudi spremni na sve. 

No, zašto su Ninje bili prvi i najbolji Specijalci. Pokušat ćemo komparirati Ninja ratnike i današnje Specijalne postrojbe. 

Obuka:

Ninje Feudalnog Japana, pa do modernog doba rođeni su i trenirani u krugu obitelji i svi su bili odani tradiciji Ninjutsua. Iz sigurnosnih razloga klanovi Ninja ne žive u urbanim sredinama nego u planinama, na teško dostupnim mjestima, koja su bila poznata samo nekima. Obuka Ninja ratnika počinje od malena oko treće godine. Kroz razne tehnike kordinacije pokreta, održavanja kondicije, elastičnosti tijela, tehnika penjanja, savladavanje raznih prepreka, padova, kolutova i sl. Sa 10 godina počinju vježbati goloruku borbu, razne tehnike kretanja u svim uvjetima (horizontalno i vertikalno), vještinu sakrivanja, maskiranje, kamuflažu i prikradanje, vještinu borbe u vodi, nečujno plivanje i ronjenje i sl. 

Do svoje 20. godine mladi Ninja savladava načine upotrebe svih vrsta tadašnjeg oružja i oruđa, bacanje oštrica, trčanje brzo i na duge staze, vezivanje neprijatelja, pisanje i čitanje te upotrebu raznih šifri i kodova, načine komuniciranja, načine upotrebe prirode i preživljavanja u prirodi, vještinu tajnog kretanja. 

Nakon toga Ninja uči psihologiju i anatomiju, strategiju i taktiku borbe, razne vrste meditacija, hipnozu, vještinu upotrebe vatrenog oružja i eksploziva, etiku i folklor, medicinu, prvu pomoć i travarstvo, meterologiju i geografiju, špijunažu, prerušavanje, duhovno i umno usavršavanje i sl. 

Odabir i izbor Ninja ratnika je bio vrlo jednostavan. Ukoliko netko nije bio sposoban za takvu vrstu obuke pogibao je na nekoj od vježbi ili obuci. Dakle, Ninjutsu je vrlo iskren i jednostavan ili mozemo ili…U današnje vrijeme nisu potrebne takve drastične obuke.  

U moderne Specijalne postrojbe se odabiru osobe koje vec imaju nekog vojnog ili policijskog iskustva u drugim postrojbama. Napravi se natječaj, na kojem skupine ljudi koji su se prijavili prolaze razne testove i testiranja. Tu su uključeni testovi, izdržljivosti, snage, volje, kondicije, te testovi psihologije, testovi stručnih znanja iz raznih oblasti. Oni koji zadovolje na testovima i dobiju najbolje rezultate postaju pripadnici postrojbi. Tada započinje njihova specijalistička obuka koja se sastoji od, upoznavanja raznih vrsta oružja, oruđa i eksploziva, taktike i strategije, medicine i tehnike, psihologije, savladavanje goloruke borbe i borbe sa raznim vrstama oružja, itd. 

Baze Specijalnih postrojbi se također nalaze na usamljenim dobro čuvanim i osiguranim mjestima, u područjima koja su zabranjena, kako ih nitko ne bi ometao ili špijunirao. 

Naveo bih još jednu granu Specijalnih postrojbi, a to su jedinice i pojedinci koji vrše špijunske zadaće. U današnjim Specijalnim postrojbama postoje Odjeli koji se bave špijunažom i kontrašpijunažom. Oni se obučavaju u raznim tehnikama i taktikama špijunaže i infiltracije, kako bi dobavili što više informacija, koji se kasnije razrađuju u pojedine zadaće. U moderno doba se koristi i moderna tehnika, kao razni kopjuteri, itd. 

Ninje su također obavljali razne špijunske zadaće, kako bi dobavili što više informacija za Shoguna, koji je planirao borbu. Da bi mogli obavljati takve zadaće Ninja je morao jako dobro savladati špijunažu i kontrašpijunažu, koristeći razne tehnike i taktike, koje i danas možemo vidjeti u specijalnim postrojbama

Sada ću pokušati komparirati tehnike, taktike i oružja modernih Specijalnih jedinica i Ninja ratnika.

Borilačke vještine:

U Specijalnim postrojbama se podučavaju razne tehnike goloruke borbe iz nekoliko vještina i kombinacija su Ju jutsua, Aiki jutsua, Karatea ili Tae kwon doa. Međutim pripadnici takvih postrojbi (osim izuzetaka) ne uvježbavaju tehnike do majstorstva, već se tehnike podučavaju toliko koliko je potrebno da bi se netko znao obraniti ili napasti. Tehnike se uče napamet i često na sportski način. Od borbenih vještina u Specijalnim postrojbama se koriste još eventualno tehnike borbe sa nožem, kratkim štapovima i bajonetom. 

U Ninjutsu se tehnike goloruke borbe počinju učiti oko 10-te godine. Vještine goloruke borbe koje se podučavaju u Ninjutsu su provjerene stotinama godina na bojnom polju i u borbi prsa u prsa. O njima nećemo pisati, no navest ćemo da su neke od vještina iz kojih je kasnije nastao Ju jutsu (Takagi Yoshin ryu, Shindenfudo ryu, Gikan ryu), Aikijutsu (Kukishin ryu, Itto ryu, Chosui ryu) i neke škole Karatea (Koto ryu, Gyokko ryu), nastale iz vještina koja su vježbali Ninje (u zagradama). Međutim vještine koje su učili u Ninjustu podučavale su tehnike, kojima je vrlo lako ubiti i onesposobiti neprijatelja, a ono što je jako bitno uvježbavale su se do savršenstva i učile upotrebi kroz borbu instiktivno a ne napamet. Da bi izvodili takve tehnike također se učila medicina i anatomija. Uostalom Ninje su izmislile te vještine koje danas imaju neku od primjena u Specijalnim jedinicama. 

Vatreno oružje i oruđe: 

Prije svega moram napomenuti da se prvi puta upotreba eksploziva i baruta pojavila na dalekom istoku, i upotrebljavala se puno prije nego je to bilo poznato u drugim dijelovima svijeta. 

U moderno vrijeme pojavila se velika ekspanzija vatrenog oružja i oruđa. Današnje Specijalne jedinice imaju raznovrsna oružja koja koriste za obavljanje zadaća. Velika se pažnja pridaje vatrenom oružju i moći pojedinca. Sve Specijalne postrojbe koriste pištolje od vrhunskih proizvođaća, koji nude veliku vatrenu moć, efikasnost i kompaktnost (Sig sauer, Glock, S&W, H&K Mark 23/P-10, Beretta, Walther, itd). Također se koriste i razne vrste pušaka i automata za razne potrebe gdje se također gleda na veliku vatrenu moć, efikasnost i kompaknost (H&K MP 5 (i inačice), M16/M203, AK47, Colt AR15, FN FAL, Steyr AUG, UZI, FAMAS, Browning); Sniperi (Steyr Manlicher Tac.elite/69, H&K PSG-1, Remington M24, MSG 90, Barrett M99, M82A1, McMillan); Sačmarice (Benelli, Mossberg, Remington, Striker, Spas 12/15,); Strojnica (SAW (minimi), Ultimax, PKT) itd. Zatim su tu razni ručni bacači (HK 40, Zolja, Osa), ručne bombe (dimne, plinske, eksplozivne), itd. 

Ninja je svojedobno koristio mnoga oružja i oruđa koja su mu davala veliku prednost i moć u borbi. No, trebamo napomenuti da su Ninje inovatori te su sami smišljali i i pravili oružja i oruđa. 

Za borbu na daljinu Ninje su koristili Yumi Ya (Lukove i strelice), koje su bile premazane raznim vrstama otrova, kako bi bile djelotvornije. Ponekada su na njih postavljali bombe i eksplozive, da bi dobili na djelotvornosti. Bili su pravi majstori u gađanju, te su na velikim daljinama mogli pogoditi neprijatelja. Zatim je tu Fukiya (puhaljka), koja je također na velikim daljinama mogla pogoditi neprijatelja a strelice su bile premazane strašnim otrovima. Zatim su tu Shurikeni (oštrice za bacanje) koje su se također upotrebljavali na daljinama, te su također mogli biti premazani otrovima. Ninja je bio savršen majstor u Shuriken jutsu. Zatim je tu bilo oruđe za izbacivanje otrovnih tekučina, koje su mogle pogoditi neprijatelja na 30-tak metara. Sva ta oružja i oruđa su bila tiha te su se upotrebljavala umjesto današnjih prigušivača. 

Međutim, Ninje su prvi u Feudalnom Japanu počeli upotrebljavati vatrena oružja. Tanegashima, duga puška na fitilj, našla je upotrebu u Ninjutsu, te su Ninje bili veliki majstori u upotrebi tog oružja, isto tako kao i kratog pištolja Futokoro teppo. Međutim Ninje su bili majstori u inovaciji pa su puške i pištolje sakrivali u oblike mačeva i noževa, kako ne bi bili prepoznatljivi a izazivali su iznenađenje i bili efikasni na daljinu. Od drveta i metala su radili razne ručne bacače zvane Kozutsu (nešto kao bazooka) i topove zvane Ohzutsu. Također su upotrebljavali mine zvane Jirai, te eksplozivne ručne bombice zvane Torinoko. Dokuenjutsu su bile dimne bombe, koje su imale učinak današnjih suzavaca. Za zasljepljivanje u borbi su koristili dimni prah zvan Metsubushi, kojim su zasljepili napadača. 

No, Ninje su također bili majstori u borbi sa hladnim oružjem toga vremena. Mačevi, noževi, koplja, štapovi, lanci, te razne inovacije u kombinaciji našli su veliku primjenu u Ninjutsu. 

Oprema:

U moderno vrijeme daje se posebna pažnja opremi Specijalnih postrojbi i pojedinca, kako bi bili što više učinkoviti. Počevši od odjeće Specijalnih postrojbi možemo vidjeti veliku sličnost za odječom koje su koristile Ninje. Maskirna (zelena, bijela, crna, šarena) komotna Ninja odjeća sa puno džepova našla je primjenu i u Specijalnim postrojbama u današnje vrijeme. Kapuljače su bile zaštitni znak Ninji, te ih danas koriste specijalne postrojbe u iste svrhe. Svrha takve odjeće je bila da zamaskira i sakrije, prikrije prisutnost i sakrije identitet onoga tko je nosi. Nekada, ukoliko je Ninja bio uhvačen i nije imao izlaza, sa nožem ili šurikenima je izmasakrirao svoje lice, kako ne bi mogli otkriti kojem je klanu pripadao. U iste svrhe danas Specijalci upotrebljavaju kapuljače. Međutim takva maska izaziva i psihološki efekt na neprijatelja. 

Današnje specijalne postrojbe koriste pancirke i zaštitne prsluke, kako bi se zaštitili od projektila neprijateljske vatre. U feudalno doba Ninje su koristili zaštitni oklop od pletene metalne žice ili čvrste, lakirane i tvrde kože, kojeg bi oblačili ispod odjeće, kako bi se također zaštitili od prijektila i neprijateljskog sječiva. 

Specijalne postrojbe koriste obuću, koja im štiti noge i drži čvrsto zglobove, zbog napora koje izvode. Ninje su koristili specijalnu laganu obuću zvanu Jika Tabi sa odvojenim palčevima, koja im je štitila noge, no imala je također svrhu da prikrije hodanje i buku, te im je posebno koristila za penjanje. Na nogama i rukama su imali metalne štitnike ili štitnike od tvrde kože zvane Kyahan i Katabichi, koji su ih štitili od padova ili udaraca. 

Kada krenemo od ostale opreme koju koriste Specijalne postrojbe danas, možemo se zaustaviti na opremi za penjanje. Danas Specijalne postrojbe koriste tehnike i alpinističku opremu za penjanje. Puno prije nastanka “Free climinga”, Ninje su koristile slobodno penjanje, no imali su i posebnu opremu. Shukko i Ashiko, metalne kandže koju se koristili za penjanje i danas možemo naći u nekom obliku u opremi za penjanje, kao što su klinovi za čizme, cepini i kuke. No Ninje su tu opremu također koristili i za borbu.Ninje su daleko prije upotrebljavali i mnoge načine prelaženja preko užeta, upotrebu užeta za penjanje i spuštanje. Jedna o tehnika prelaženja preko užeta je bila i Kasha, kolotura, koju tekođer danas upotrebljavaju u specijalnim postrojbama. Nedavno sam imao prilike gledati i jednu vježbu Specijalne njemačke postrojbe GSG 9, koja je za penjanje nedavno počela upotrebljavati razne kuke, dok su Ninje to već upotrebljavali stolječima prije. 

Jedna od borbenih tehnika i taktika, koju koriste Specijalne postrojbe danas je skakanje sa padobranom, kako bi lakše (i ponekad nečujnije i nevidljivije) došli na određena mjesta. U feudalnom Japanu, Ninje su također koristili padobrane i zmajeve (koji naravno nisu bili toliko kvalitetni kao danas), kako bi se sa planine spustili na određena mjesta. Od tuda legenda da Ninje mogu letjeti. 

Američka Specijalna postrojba US Navy Sealsi, specijalizirala se za borbene tehnike i taktike u vodi, upotrebljavajući moderna dostignuća kao, ronilačku opremu (mokru i suhu), malene podmornice tipa torpedo i gumene čamce. Ninje su također bili majstori u Sui Ren, tehnikama i taktikama borbene obuke u vodi i korištenje vode. Taru ikada su bile malene drvene bačve ili Ukidaru metalni ili drveni krugovi, koje je Ninja oblačio na noge te tako prelazio preko vode. Od tuda legenda da Ninje mogu hodati po vodi. Kamaikada, splav od slame ili Mizugumo, pojas od mjehova od kože, samo su neki od načina, na koji su Ninje prelazile preko rijeka. Tsugi bune je bio drveni čamac od dijelova. Svaki član Ninja tima je nosio sa sobom svoj dio, jer ga je na taj način bilo lakše prenositi. Kada ga je trebalo koristiti, spojili su sve dijelove i koristili ga kao veliki čamac. Za ronjenje i plivanje pod vodom, Ninja je koristio bambusovu tubu zvanu Shinodake, te metalna zvona (napunjena zrakom) koja su stavljali na glavu, te su tako prelazili ispod vode. Treba napomenuti da su Ninje također znali koristiti i tehnike usporenog disanja, pa su na taj način mogli i dugo roniti. 

Mogao bih navesti još jako puno sličnosti Ninja ratnika sa današnjim Specijalnim postrojbama. Međutim kada bih želio navesti, zaključak je da su današnje Specijalne postrojbe bolje opremljenije u skladu sa današnjim dostignućima, no oni upotrebljavaju dosta tehnika i taktika, koje su izmislile i upotrabljavale Ninje još u feudalnom Japanu sukladno svojim tadašnjim dostignućima. Današnje Specijalne postrojbe se podučavaju da djeluju u dobro organiziranim skupinama, koje djeluju naučeno i izvježbano. Ninje su često akcije izvodili sami ili u malim grupama, koje su djelovale prema intuiciji, situaciji i instiktivno, prilagođavajući i improvozirajući savršenu obuku datoj situaciji. 

Međutim ima i razlika. Dok je u Specijalnim postrojbama naglasak dat na skupini koja djeluje zajednički, u Ninpou je se prilazilo individualno svakoj osobi. Ninja ratnik je posjedovao kolekciju ezoteričkih znanosti, upotrebljavajući psihiologiju, koristeći se svjesnim i nesvjesnim, prilagođavajući se okolini tražeći harmonjiu sa prirodom i prirodnim zakonima Univerzuma. U Ninpou se više pažnja posvečuje samospoznaji, podjednako razvijanju psihičkih i fizičkih potencijala, koji se mogu upotrebi na sve aspekte života a ne samo kroz borbene tehnike, dok nažalost to u Specijalnim postrojbama nema. 

Zaključak. 

Dakle, za Ninjutsu i Ninja ratnike možemo reći da su preteča svih današnjih Specijalnih postrojbi. Mnoge tehnike i taktike borbe koje su upotrebljavali Ninja ratnici, imaju svoju upotrebu i danas u Specijalnim postrojbama. Nažalost mnoge Specijalne postrojbe ne upotrebljavaju sva saznanja Ninjutsua, koja mogu jako pomoći u modernim vremenima, bilo u izvornom obliku, bilo u moderniziranom obliku. No, ostaje činjanica da su Ninja ratnici bili najuspješniji borci svih vremena. 

/Ovaj tekst je Copyright i ne smije se upotrijebiti niti jedan njegov dio bez pismenog odobrenja autora! Iz Magazina 2000./